Računari pravedniji poreznici

Bez autora
Mar 11 2011

Postojeći sistem naplate i raspodele poreza na zarade u Srbiji stvara velike administrativne troškove za poslodavce jer ih obavezuje da porez na zarade svojih zaposlenih uplaćuju na posebne uplatne račune po opštini prebivališta svakog radnika. Pored toga, postojeći sistem raspodeljuje poreski prihod na osnovu oporezive zarade – tako da svako povećanje progresivnosti poreza na zarade više smanjuje prihod nerazvijenim nego razvijenim opštinama. Tako je uvođenje neoporezivog cenzusa na zarade u 2007. godini dovelo do pada poreskih prihoda koji je u proseku bio 4,4 odsto veći u nerazvijenim nego u razvijenim opštinama. Pad prihoda natprosečno razvijenih opština te godine bio je 8,7 procenata, a nerazvijenih 13,1 odsto.

Računari pravedniji porezniciPostojeći sistem naplate i raspodele poreza na zarade u Srbiji stvara velike administrativne troškove za poslodavce jer ih obavezuje da porez na zarade svojih zaposlenih uplaćuju na posebne uplatne račune po opštini prebivališta svakog radnika.

Pored toga, postojeći sistem raspodeljuje poreski prihod na osnovu oporezive zarade – tako da svako povećanje progresivnosti poreza na zarade više smanjuje prihod nerazvijenim nego razvijenim opštinama.

Tako je uvođenje neoporezivog cenzusa na zarade u 2007. godini dovelo do pada poreskih prihoda koji je u proseku bio 4,4 odsto veći u nerazvijenim nego u razvijenim opštinama. Pad prihoda natprosečno razvijenih opština te godine bio je 8,7 procenata, a nerazvijenih 13,1 odsto.

Nedoslednost poslodavaca u primeni važeće regulative dovodi do pristrasnosti ka razvijenijim opštinama – tako da su nerazvijene opštine u 2009. godini ostvarile u proseku 5,2 odsto manje prihode nego što bi se na osnovu poreske evidencije moglo očekivati.

Nikola Altipamarkov, istraživač "Kvartalnog monitora" Fonda za razvoj ekonomske nauke, predlaže sistem naplate i raspodele poreza na zarade po kojem bi Trezor Srbije automatski raspodeljivao poreske prihode između opština. Taj sistem bi ukinuo nepotrebne administrativne troškove za poslodavce za blizu 500 miliona dinara godišnje, kao i regresivnost postojećeg sistema pri raspodeli poreskih prihoda. Pored toga, automatizovani sistem raspodele poreza na zarade zasnovan na bruto zaradama povećao bi prihode ispodprosečno razvijenih opština za oko 10 odsto u proseku.

Altipamarkov podseća da, u skladu sa internacionalnom praksom, i domaći zakoni propisuju raspodelu poreza na zarade po osnovu prebivališta zaposlenih radnika. Međutim, standardni statistički izvori podataka iz Republičkog zavoda za statistiku zasnovani su na prebivalištu poslodavca.

– Najznačajnije razlike između dva izvora podataka su u beogradskoj opštini Savski venac – ukazuje autor ovog istraživanja.

– U ovoj opštini je registrovan veliki broj državnih ustanova i javnih preduzeća koja zapošljavaju radnike širom Srbije.

Međutim, razlike između podataka po prebivalištu poslodavca i po prebivalištu zaposlenih radnika su osetne i kod drugih opština. Na primeru beogradske opštine Voždovac primećuje se da i u slučajevima kada ova dva izvora podataka daju približno iste vrednosti broja radnika, zbog različitog obuhvata radnika podaci mogu da se značajno razlikuju kada se posmatra prosečna bruto zarada. Novi Beograd i Novi Sad su primeri opština gde se podaci o broju radnika značajno razlikuju i pored prilično dobrog poklapanja podataka o prosečnim bruto zaradama. Zaključak je da podaci Zavoda za statistiku zasnivani na prebivalištu poslodavaca nisu najadekvatniji pri analizi raspodele poreza na zarade među opštinama.

Altipamarkov ukazuje da valjanim podacima za analizu poreza na zarade po opštinama raspolaže Poreska uprava, koji za svakog registrovanog zaposlenog radnika u Srbiji pružaju informacije o njegovom prebivalištu, ali i o prebivalištu poslodavca kod kojeg je radnik zaposlen. To omogućava unakrsno poređenje podataka. Ta dva različita izvora podataka pokazuju izuzetno poklapanje godišnjih podataka za period od 2005. do 2009. godine, što dodatno opravdava upotrebu podataka Poreske uprave za analizu raspodele poreza među opštinama, naglašava autor ovog istraživanja.

– Iako zakonska regulativa propisuje da poslodavci uplaćuju porez na zarade na posebne uplatne račune, u skladu s prebivalištem svojih zaposlenih radnika, u praksi se često dešava da poslodavci ne prate verodostojno zakonsku regulativu – kaže Altipamarkov.

– Poslodavci često ne znaju opštinu prebivališta za svakog svog zaposlenog, ili ih jednostavno „mrzi” da popunjavaju „papirologiju” neophodnu za uplatu poreza na zarade na višestruke uplatne račune.

A poreska administracija proverava da li poslodavci uplaćuju odgovarajuće ukupne sume poreza, ali nije u stanju da proveri doslednu raspodelu poreza na zarade na uplatne račune odgovarajućih opština.

Na ovu manjkavost sistema naplate i raspodele poreza na zarade u Srbiji ukazala je i Nacionalna agencija za lokalni ekonomski razvoj, pa treba očekivati da će vlasti požuriti da je uklone.

Ocenite tekst
Komentari
Prikaži više 
 Prikaži manje
Ostavite komentar

Prijavite se na Vaš nalog


Zaboravili ste lozinku?

Nov korisnik